The Federalna rezerva je središnji bankovni sustav Sjedinjenih Američkih Država a osnovana je donošenjem Zakon o federalnim rezervama iz 1913. Fed, kako se kolokvijalno naziva, stvoren je s dva glavna cilja na umu, naime s dvostrukim mandatom, a to je povećanje zaposlenosti u javnosti, smanjenje inflacije i stabilizacija cijena.
Uz druge glavne zadaće reguliranja svih drugih banaka i upravljanja državnom riznicom, Federalne rezerve su središnja bankarska institucija Sjedinjenih Država.
Aktivnosti koje poduzima Sustav saveznih pričuva
Monetarna politika
Predsjednik Fed-a, zajedno sa svojim savjetničkim odborom, u suradnji s predsjednikom, donosi sve monetarne politike, koje uvijek moraju biti usmjerene prema poboljšanju kvalitete života prosječnog američkog građanina, smanjenju dugoročnih kamatnih stopa, smanjenju duga , te povećati kreditiranje.
Stabilnost i smanjenje rizika
Fed prati sve mogućnosti sistemskog rizika i procjenjuje strategije kako bi minimizirao šanse za potpuni ekonomski kolaps ili recesiju. Imaju izvršnu moć u mnogim slučajevima za kratkoročne odluke i žalbe na spašavanje.
Regulativa
Fed je također uključen u aktivno praćenje aktivnosti banaka i pojedinaca, u određenim slučajevima. Drži ih pod kontrolom kad god je to potrebno upitima, sankcijama i u najekstremnijim slučajevima novčanim kaznama.
Plaćanja, depozitari, obveznice
Fed nudi mogućnosti ulaganja za bankarske institucije i pojedince koji žele ulagati u fondove koje podupire država obveznice. Oni olakšavaju većinu elektroničkih kao i papirnatih transakcija, a također su uključeni u kovnicu novca u reguliranju proizvodnje novca.
Zaštita potrošača
Sposobnost razmatranja slučajeva potrošača i stvaranja pravila orijentiranih na potrošače i aktivnosti Fed-a za izgradnju zajednice neke su od manje poznatih funkcija Fed-a. Fed aktivno poduzima istraživačke projekte kako bi identificirao pritužbe potrošača.
Povijest i pozadina
The Zakon o saveznim rezervama je navodno nejasan u pogledu koncepta jedinstvene središnje banke s hegemonističkom moći. Umjesto toga, odlučuje ocrtati strukturnu hijerarhiju od 12 rezervnih banaka, s decentraliziranim odborom za donošenje odluka i značajkama javnih i privatnih bankarskih struktura.
Tvorci ovog akta bili su pod utjecajem i lobiranjem moćnih bankara 1900-ih, nakon zdjele za prašinu i zlatne groznice prije Velike depresije. Taj je sustav, na neki način, malo nakošen prema favoriziranju bankara, posebice onih najmoćnijih od svih. Ipak, tijekom vremena s mnogim izmjenama i proširenjima koncepta rezervne banke, Fed je postao više roditeljska figura svim bankama, financirana porezom koji plaćaju marljivi američki građani.
Fed osigurava da ne dođe do zlouporabe regulacije i liberalizacije, što rezultira stvaranjem tržišnih mjehura, inflacijom i na kraju recesijom, koja u najgorem slučaju može prerasti u potpunu depresiju. Iako je bilo nekih slučajeva u kojima je Fed bio neuspješan u svom poslu, bez budnog oka Fed-a, mnoge bi banke svojom trenutnom praksom oštetile gospodarstvo do točke povratka.
Federalne rezerve se u konačnici sastoje od tri tijela, koja djeluju neovisno iu tandemu. To su Sustav saveznih pričuva, Rezervne banke koje pripadaju različitim državama i Savezni odbor za otvoreno tržište (FOMC), od kojih je potonji noviji dodatak. Zajedno oblikuju monetarnu politiku zemlje i utječu na bolje svjetsko gospodarstvo.